Uncategorized

Platanus occidentalis, L.– Američka platana

OPIS

Drvo doseže visinu od 35 m, u pojedinim slučajevima i do 50 m. Opseg debla do 4 metra. Tipična je kora koja se krpasto ljušti, sivo-smeđe-bijele boje. Raste vrlo brzo, obično se obnavlja iz panjeva.

Listovi su naizmjenično predani i smješteni na dugoj peteljci, veliki, pliće ili dublje urezani.

Cvjetovi su jednospolni i neugledni, skupljeni u glavičaste cvatove  na dugim drškama. Muški su žutozeleni, ženski su crvenkasti. Oprašuje ih vjetar.

Plodovi su u obliku kuglica veličine loptice za stolni tenis koje ostaju na stablu do proljeća. Sjemenke rasprostranjuje vjetar.

STANIŠTE

Živi u Sjevernoj Americi, a u Europi se uzgaja kao ukrasno drvo.

UPOTREBA

Nije osjetljiva na ispušne plinove i gradsku prašinu pa je pogodna za sadnju drvoreda.

SISTEMATIKA

Carstvo: Plantae
Koljeno: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Proteales
Porodica: Platanaceae
Rod: Platanus

ZANIMLJIVOST: Često u njenim krošnjama gnijezde ptice. Kod nas je tipičan primjer drvoreda platana u Zagrebu na Zrinjevcu. Druga vrsta istog roda zaštićena je kao primjer parkovne arhitekture u Međimurju, a platana u Trstenom bila je nominirana za Europsko stablo 2018. godine.

M.D. i K.L., 7.a

Picea abies, (L.) H. Karst. – Obična smreka

OPIS

Kora drveta je tanka, na mladim stablima glatka, sivozelena, a na starim stablima do mrkocrvene boje. Raspucava se u obliku okruglastih ljusaka. Deblo joj je vitko i ravno, do 50 m visoko, promjera i do 2 m. Krošnja je kupasta i široka ili stubasta. Grane su pršljenasto raspoređene i većinom sabljasto zakrivljene.

Korijenov sustav je površinski, bez središnjeg korijena, ali sa brojnim bočnim korijenjem zbog čega pati od vjetroizvala.

Listovi su u obliku iglica (četina) ravnomjerno spiralno raspoređene na grančici, rombičkog poprečnog presjeka, s prugama puči na sve strane. Pri vrhu su ušiljene, duge oko 25 mm, a široke oko 1 mm. Rastu na izbočenim lisnim ožiljcima (jastučićima).

Cvjetovi su jednospolni- muški su cvatovi u obliku sitnih češera, dugi oko 2 cm, a ženske su šišarke do 5 cm duge, usmjerene prema gore. I jedni i drugi su grimizno crveni.

Plodovi češeri su viseći. Prije sazrijevanja su pretežno zeleni ili crveni. U stadiju zrenja su smeđi, do 18 cm duge i 4 cm u promjeru. Nakon sazrijevanja i ispadanja sjemena, češeri otpadaju.

STANIŠTE

Raste u Sjevernoj Europi te planinskim predjelima Srednje i Južne Europe. Uzgaja se i izvan prirodnih staništa. U Hrvatskoj je autohtona vrsta.

UPOTREBA

Od mladih svjetlozelenih izbojaka mogu se prirediti vitamniski napici i čajevi jer sadrže mnogo vitamina C. Također se od njih može raditi i „smrekov med“ – odličan sirup za prevenciju dišnih bolesti.

Smrekovo brašno se koristilo u vrijeme oskudica, a dobiva se od osušenog i mljevenog unutarnjeg dijela kore.

Eterična ulja i smola koja biljku štiti od smrzavanja vrlo su ugodnog mirisa.

Od svih vazdazelenih vrsta najčešća je kao božićno drvace ali se tada u narodu pogrešno naziva bor.

Može se uzgajati kao bonsai vrsta i odlična je za pošumljavanje ekstremno kiselih staništa (vrištine). Cijenjena je kao rezonantno drvo (izrada glazbenih instrumenata), a također je stanište pticama i vjevericama.

SISTEMATIKA

Carstvo: Plantae
Koljeno: Gymnospermae
Razred: Coniferae
Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Rod: Picea

ZANIMLJIVOST:

Maleni cvrčak iz istoimene Nazorove pjesme cvrči u podne upravo na smrči što je sinonim za smreku („I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče…“).

M.D. i K.L., 7.a

Carpinus betulus, L. – Obični grab

OPIS

Drvo raste do 25 metara. Pripada vrstama drva sa finom teksturom i jedva vidljivim, dosta valovitim godovima. Kora je tanka (ne stvara se pluto), glatka, slabo ispucala, svijetlosiva.

Lišće mu je jajoliko, ušiljeno, 5-10 cm dugo, širokom 2,5 – 5,5 cm, dvostruko napiljena ruba, sa svake strane po 11-15 žila. U jesen je zlatno-žute boje.

Cvjetovi se javljaju za vrijeme listanja u obliku visećih resa. Muški se formiraju na prošlogodišnjim izbojcima iz krupnih, bačvastih pupova dok se ženski nalaze na vrhu mladog ovogodišnjeg izbojka. Cvatnja je od kraja travnja do početka lipnja.

Plod oraščić je do 8 mm dug, tvrd, plosnat, jednosjemeni rebrasti oraščić, svjetlozelene boje. Nalazi se na dnu plodnoga lista koji je urezan da tvori tri dijela, srednji je dio najdulji. Plodovi dozrijevaju u kasnu jesen, vise u izduženim, gustim, do 15 cm dugim skupinama (kiticama).

STANIŠTE

Rasprostranjen je u Europi i jugozapadnoj Aziji. U nizinskom području uspijeva na izdignutim terenima, a brežuljkasto područje najbolje mu odgovara. U Hrvatskoj tvori zajednice s hrastom lužnjakom, sam ili u kombinaciji s bukvom, cerom ili lipom.

UPOTREBA

Drvo je iznimno tvrdo, žilavo i čvrsto(više od hrastovine), teško se cijepa i otporno je na habanje. Služi za izradu raznih alata, glazbala, za ogrjev ili suhu destilaciju.

Dobro podnosi mraz, zagađenje zraka i orezivanje pa je odličan za žive ograde koje se orezuju 1-2x godišnje na visinu od 1-3m. Također je vrsta za oblikovanje topiary i bonsai formi.

SISTEMATIKA

Carstvo: Plantae
Koljeno: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Fagales
Porodica: Betulaceae
Rod: Carpinus

ZANIMLJIVOST

Listovi se mogu koristiti za zaustavljanje krvarenja iz manjih rana.

S. M. i D. Š., 7.a

Prunus serrulata „Kanzan“ – Ukrasna japanska trešnja „Kanzan“

OPIS

Drvo naraste od 8-12 m, kora sivkastosmeđa, glatke teksture sa karakterističnim horizontalnim lenticelama svijetle boje.

Ima jaki korijenov sustav, plitko se ukorjenjuje, a površinsko korijenje s vremenom postaje izloženo i može izazvati deformacije na popločenim površinama ili travnjacima.

Listovi su naizmjenični i nazubljeni, tamno zelene boje, u jesen mijenjaju boju u narančastu pa sve do crvene.

Cvjetovi su sterilni tamnoružičasti, dvostruko ispunjeni, od 23 do 28 latica po cvijetu, do 4 cm promjera; u skupinama od 2 do 5 zajedno. Cvate u kasno proljeće (travanj – svibanj).

Plodovi se ne formiraju (sterilni kultivar).

STANIŠTE

Prirodno je rasprostranjena u istočnoj Aziji (Kina, Japan, Koreja i Indija). Uzgaja se kao ukrasna biljka u parkovima i vrtovim. Traži sunčano ili polusjenovito mjesto, odgovara joj dobra, vlažno i hranjiva zemlja. Razvijen je veliki broj formi koje se razlikuju oblikom krošnje te oblikom i bojom cvjetova.

UPOTREBA

Odlična vrsta za linijsku sadnju; za urbane prostore: ulice, parkove ili pojedinačno u privatnim vrtovima i okućnicama. Privlači leptire ali je dobr i za ispaša pčela.

SISTEMATIKA

Carstvo: Plantae
Koljeno: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Rod: Prunus

ZANIMLJIVOST: Cvijet trešnje (sakura) simbolizira slavlje života, stoga se tradicionalno poklanja kako bi se pozdravio novi član obitelji ili iskazala skrivena ljubav dragoj osobi. Festival promatranja cvata trešnje (hanamij) japanska je stoljetna tradicija obilježavanja početka proljeća – simbola buđenja, novog početka i slavlja života.

S.M. i D.Š., 7.a

Abies concolor, (Gordon) Lindley ex Hildebrand – Koloradska jela

OPIS

Drvo naraste do visine od 60 m, širine do 9 m; promjer debla do 2 m, vazdazeleno crnogorično stablo piramidalnog oblika i u starosti zadržava gustoću i oblik. Kora je svijetlosiva, u početku glatka, kasnije duboko izbrazdana.

Listovi su igličasti, aromatični, u početku plavozeleni ,a kasnije tamnozeleni, plosnati, mekani, dugi do 6 cm, široki do 3 mm i zavijen prema gore na vrhovima, horizontalno i spiralno položen na izdancima.

Muški cvatovi žutocrvene boje, ženski neupadljivi, zelenožute – žutosmeđe resice, nemaju dekorativnu vrijednost. Cvatu krajem proljeća – početkom ljeta (travanj – lipanj).

Plod je češer koji stoji uspravno. Dugi su od 6-12 cm, široki 4 cm, u početku zelenkastoljubičasti kasnije smeđi, imaju 100 do 150 ljusaka. Sjemenke dozrijevaju oko 6mj. Javljaju se samo na gornjoj trećini stabla na čijim granama se i zreli češer raspada.

STANIŠTE

Prirodno se rasprostranjuju na Stjenjaku, u zapadnom djelu Sjeverne Amerike gdje raste u brdskom i planinskom pojasu sve do 3400m nadmorske visine. Kod nas se uzgajaju obično kao solitrno ukrasno stablo u parkovima i većim dvorištima. Brzo raste, otporno je stablo na niske temperature i na gradska zagađenja. Živi oko 350g.

UPOTREBA

Dobro podnosi orezivanje, moguće formiranje na oblik, čak i bonsai. Često Božićno drvce. Drvo je čvrsto i dobre teksture, pogodno za obradu. Koristi se i kao sirovina za proizvodnju papira i u graditeljstvu; privlači ptice i vjeverice.

SISTEMATIKA

Carstvo: Plantae
Koljeno: Gymnospermae
Razred: Conifereae
Red: Pinales
Porodica: Pinaceae
Rod: Abies

P.R. i D.H., 7.a

Liriodendron tulipifera, L.  – Američki tulipanovac

OPIS

Vitko i ravno deblo, naraste 30 čak i do 60m; kora u mladosti glatka, zelenosiva, u starosti tamnosive boje sa svijetlosivim prugama u dubokim brazdama.

Peteljke listova do 10 cm duge, plojka cjelovita, svijetlozelena, sjajna, vrh se račva na dva dijela (podsjeća na instrument liru), do 20 cm duga i široka; u jesen zlatnožute do žute boje. Otrovni su.

Cvjetovi se pojavljuju poslije listanja i veliki su do 8 cm, nalik na tulipane no nisu mirisni. Dvospolan, cvate nakon oko 8 godina visoko na stablu. Sastoji se od 6 žuto – zelenih latica koje su s unutarnje strane pri bazi narančaste boje.

Plod je uspravan, konusnog oblika, dugačak 6-8 cm, sastavljen od 60-70 tankih ljusaka. Javlja se tijekom listopada na početku zelen, kasnije smeđe boje.
Razmnožava se sjemenom iako vrlo slabo (loša klijavost).

STANIŠTE

Dvije vrste ovog roda prirodno rastu na području Sjeverne Amerike, jedan rod je u Kini no širom svijeta se uzgaja kao dekorativno stablo. Listopadno je drvo iz porodice magnolija (Magnoliaceae) i dobra je kao medonosna biljka.

UPOTREBA

Unutrašnji dio kore koristi se u medicini za stimuliranje rada srca. Korijen je limunastog okusa. Drvo se lako obrađuje, a koristi se za izradu glazbenih instrumenata, olovke i šibice.

SISTEMATIKA

Carstvo: Plantae
Koljeno: Magnoliophyta
Razred:  Magnoliopsida
Red: Magnoliales
Porodica: Magnoliaceae
Rod:  Liriodendron

ZANIMLJIVOST

Latinsko ime roda Liriodenrdon grčka je složenica što znači “stablo ljiljana” dok prema drugom izvoru zbog oblika listova naziv znači “lira” što je antički glazbeni instrument.

Ime vrste tulipifera odnosi se na sličnost cvijeta sa tulipanom. Na engleskom jeziku naziv je American tulip tree.

Na stablu američkog tulipanovca provedena je studija koja je utvrdila izvanrednu razinu zaštite genetskih podataka koji su ostali uglavnom nepromijenjeni od razdoblja dinosaura do danas. Genomska promjena je oko 2.000 puta sporija nego kod ljudi, što ga čini molekularnim fosilom.

Platanus occidentalis, L.– Američka platana

OPIS

Drvo doseže visinu od 35 m, u pojedinim slučajevima i do 50 m. Opseg debla do 4 metra. Tipična je kora koja se krpasto ljušti, sivo-smeđe-bijele boje. Raste vrlo brzo, obično se obnavlja iz panjeva.

Listovi su naizmjenično predani i smješteni na dugoj peteljci, veliki, pliće ili dublje urezani.

Cvjetovi su jednospolni i neugledni, skupljeni u glavičaste cvatove  na dugim drškama. Muški su žutozeleni, ženski su crvenkasti. Oprašuje ih vjetar.

Plodovi su u obliku kuglica veličine loptice za stolni tenis koje ostaju na stablu do proljeća. Sjemenke rasprostranjuje vjetar.

STANIŠTE

Živi u Sjevernoj Americi, a u Europi se uzgaja kao ukrasno drvo.

UPOTREBA

Nije osjetljiva na ispušne plinove i gradsku prašinu pa je pogodna za sadnju drvoreda.

SISTEMATIKA

Carstvo: Plantae
Koljeno: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Proteales
Porodica: Platanaceae
Rod: Platanus

ZANIMLJIVOST: Često u njenim krošnjama gnijezde ptice. Kod nas je tipičan primjer drvoreda platana u Zagrebu na Zrinjevcu. Druga vrsta istog roda zaštićena je kao primjer parkovne arhitekture u Međimurju, a platana u Trstenom bila je nominirana za Europsko stablo 2018. godine.

M.D. i K.L., 7.a